vile legenda samoborsko gorje iva lulic foto

Legenda o vilama u Samoborskom gorju

Gornjogradske coprnice vole sve što je mistično, magično i neobično, a tu pripadaju i mitovi o vilama.

Vile su nadahnuće i umjetnicima, pa tako većina nas je čula za vilu Kosjenku iz  književnog djela „Priče iz davnina“ Ivane Brlić Mažuranić . Dok je Viktoria Faust napisala knjigu „Vile“ u kojoj detaljno opisuje taj magičan vilinski svijet. U vilama je inspiraciju pronašla i naša fotografkinja Iva Lulić koja je posvetila cijeli niz fotografija na temu vila, vilenjaka i coprnica.

U različitim kulturama i legendama vile su različito doživljavane. Obično su vile opisivane kao dobre ili neutralne, ipak u nekim pričama nailazimo i na vile koje su činile razne nestašluke ili čak i loša djela. No, u svim pričama vile su opisivane kao lijepe, duge zlatne kose.

ATT00547U hrvatskoj mitologiji, vile su žene koje žive u prirodi, uz jezera, potoke, u gorama, jamama i špiljama. Imaju posebnu ljepotu, najčešće su odjevene u bijelo, a ponekad nose zlatnu krunu, zvijezdu ili zimzelen vijenac. Neki od domova hrvatskih vila su: Velebit, otok Jabuka, Mosor, Prolog, Biokovo, Samoborsko gorje.

Večeras ćemo Vam ispričati jednu legendu o vilama u Samoborskom gorju. Naime, jednom davno je zgodan mladi muškarac prolazio pokraj špilje na putu za Palačnik u kojem su živjele prekrasne vile. Mladić je bio nestvarno lijep, a one nisu mogle skinuti pogled s njega, te su ga odlučile silom odvući u svoj dom – špilju. Vile, iako zbilja draga bića, znaju biti i  tvrdoglava i odlučna, osobito ako nešto jako žele. Ovaj put predmet njihovih želja je bio mladić, kojem su naredile da mora oženiti jednu od njih i posjećivati ju jednom u 8 dana. Koliko su vile bile odlučne, govori i činjenica da im nimalo nije smetalo što je on svoje srce već poklonio drugoj i obvezao se brakom. Mladić je svoj spas jedino vidio u bijegu iz špilje u trenutku kada vilama popusti pažnja. Već druge večeri, ukazala se prilika za bijeg, kada su vile po mjesečini otišle u polje žita. Razočarane vile ugledavši praznu špilju, podigle su vihor u trenu kada je mladić prolazio pokraj samostana sv. Lenarda, kako bi ga spriječile u njegovom naumu. Unatoč nestašlucima vila, mladić je uspješno i sretno stigao svojoj ženi. Od tada je izbjegavao špilju, iako ga je uvijek nešto magnetski vuklo k njoj.

 

 

kamenita vrata10

Legenda o kamenitim vratima

Kamenita vrata su preostali dio utvrde kojima je bio opasan Gradec i postala su jedno od prepoznatljivih simbola Grada Zagreba. Osim što je jedan od najočuvanijih starih spomenika u Zagrebu, poznata su i po vrlo poznatoj i nevjerojatnoj legendi o slici Majke Božje koju ni vatra nije mogla uništiti.

Veliki požar se dogodio 31.  svibnja 1731. godine, koji je bio poprilično razoran. U pepelu je pronađena neoštećena slika Majke Božje. To je zaista bilo veliko čudo, te je u to ime sagrađena kapelica, koje je danas zagrebačko svetište i to i u današnje vrijeme vrlo živo. Građani i turisti se i danas svakodnevno dolaze moliti i zahvaljivati Majci Božjoj.

Kamenita vrata2

Danas sliku Majke Božje od Kamenitih vrata možete vidjeti na oltaru Kamenitih vrata.

Zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić proglasio je 31. svibnja 1991. godine Majku Božju od Kamenitih vrata zaštitnicom grada Zagreba.

Nešto više o ovoj nevjerojatnoj legendi govori nam i Marija Jurić Zagorka:

“U noći pojavio se požar u krčmi na Dvercima, a Manduša je sliku Majke Božje odnijela svojoj kumi uz Kamenita vrata. Razorni je požar opustošio sve od Dverci do Kamenitih vrati.

Građani grada Zagreba stoje na zgarištu. Duboka im bol u licima i dušama. I Manduša iz krčme na Dvercima stoji s njima i lije suze za slikom svoje Majke Božje uz koju je vezala staru priču o postanku najdražeg joj grada.

Kopaju građani prah i pepeo na garištu. Odjednom krik ljudstva prolama zrakom. Krik čuđenja – strahopoštovanja – zanosa! Iz praha i pepela digoše sliku Majke Božje. Ljudi stoje – drhću, šapat ide od usta do usta.

Barilec: Sveti Bože! Rub slike uhvatio je plamen, a onda se zaustavio!?

Plemenščak: Predstavio se, poklonio svetosti lika Bogorodice i ugasnuo!

Manduša: Sve je izgorilo, sve – samo Majka Božja ostaje u gradu našem! Čudotvorna Majka Božja!

(…) Kleče građani pod svodovima stare kule na Kamenitim vratima. U polumraku drhću svijeće u njihovim rukama. Ljepota djevojka Manduša svetu sliku Majke Božje, izvađenu ispod pepela, prisloni o zid stare kule i kliče glasom zanosite duše:

Majka Božja na Kamenitim vratima! Ostani u toj kuli s nama, na sve vjekove!… I dolazit će k tebi hrvatske duše, da prime utjehu jadu svome, potporu nadama svojim, zaštitu od pogibelji od zlotvora svojih!… I tebe slavit će grad naš rođeni, dragi, dok u njemu bude roda hrvatskoga!”…

kamenita vrata10

Kamenita vrata osim po legendi o slici Majke Božje, nosi i priče o coprnicama, a to možete saznati u magičnim šetnjama Zagrebom sa Gornjogradskim coprnicama J