babice_gornjogradske_coprnice

Travarice i primalje

babice_gornjogradske_coprniceŽene su bile istaknute figure u sferi magijskog liječenja. Osobe kojima se sudi za vještičarenje u izvorima se spominju i kao medica ili medicus. U dalmatinskim i primorskim statutima koristi se termin herbaria vel maleficium herbariae, što označava kako se djelatnost čaranja na tom području prvenstveno povezivala s liječenjem pomoću trava. Njihove prakse pokazuju koliko je linija između magije i medicine bila zamagljena. Osobe koje su tražile stručnu medicinsku pomoć, bile su ograničene uglavnom na velikaše i imućnije građane.

Običan puk je mogao zatražiti pomoć od ranarnika ili pak posegnuti za samoliječenjem i nadriliječnicima. Osnovni načini liječenja u narodnoj medicini bili su liječenje biljem, koje se često kombiniralo s religijskim praksama, ali i magija. Osobe koje su posjedovale moć da liječe u društvu su često percipirane kao ambivalentne, tražili su njihovu pomoć, ali ih se istovremeno i bojali. Jedno od pučkih vjerovanja je da onaj tko zna izliječiti, zna i nauditi. Moćni motiv za optužbu bila je i nada da će osoba ponuditi lijek, a bolest se često javlja kao rezultat narušenih odnosa s vješticom. U pregovorima koji slijede vješticu se poziva da preuzme odgovornost i osigura oprost i imunitet uklanjanjem zla. Liječiti se moglo kroz dodir, donošenje ili pripremu hrane, formalnije medicinske tretmane biljkama ili čarolijama, te raznim ritualima. Često bi žene koje bi izliječile nekoga došle pod sumnju, kako su upravo one i izazvale bolest.
Primalje su imale ambivalentnu poziciju u društvu baziranu na njihovim aktivnostima koje su zbog teških poroda i velike smrtnosti djece često bile na granici života i smrti. Njihova polarizacija je proizlazila iz toga što su ih cijenili zbog znanja, ali su ih zbog istog znanja odbacivali i bojali ih se. Malleus maleficarum daje dosta argumenata protiv babica (vještice ubijaju i jedu djecu, babice žrtvuju djecu vragu). Ponekad se njihov rad vezuje uz funkciju ”Suđenica”, onih koje proriču budućnost novorođenčadi. Prve su opažale anomalije na djetetu i na temelju toga mu predviđale život, uostalom bile su najkompetentnije da procijene hoće li dijete uopće preživjeti. Isto tako se vjerovalo da izvode magiju s fetalnom membranom, odnosno posteljicom, a često prema narodnoj predaji predviđaju hoće li netko postati strigon, krsnik ili vještica. Nove majke su zbog svojeg krhkog stanja nakon poroda bile osjetljivije i anksioznije oko svoje i djetetove budućnosti, a i okružene praznovjernim starijim ženama, stoga su okolnosti oko poroda bile pogodne za širenje praznovjernih ideja.
U nekim područjima žene poput babica ili izlječiteljica, bile su često izuzete iz optužbi zbog svoje važne uloge u porodu.

Čak su pomagale lovcima na vještice, prepoznati ”prave vještice”, dođite i Vi na šetnju u organizaciji Gornjogradskih coprnica i provjerite možete li i vi prepoznati koju!

 

sve zajedno

Obilazak povodom dana žena!

Poseban obilazak povodom dana žena, stiže nam u SUBOTU i NEDJELJU 11. I 12. OŽUJKA 2017

Od početka 20. st obilježava se Svjetski dan žena, slave se ženska ekonomska, politička i društvena postignuća. Nekoliko stoljeća ranije ova dostignuća bacala su drugačiju sliku na ženu, prema nekim povjesničarima upravo je istaknutiji položaj žena u društvu dovodio do optužbi za vještičarenje.
U Zagrebu su kao vještice optužene sve redom žene, uz tek pokoju mušku iznimku.

Sljedeća tura Gornjogradski coprnica stavlja naglasak upravo na ženu kao vješticu, a ne samo na magijske prakse prethodnih stoljeća. Tko su bile te žene, jesu li bile stare mlade, ružne ili privlačne, zbog čega su privlačile pažnju i izazvale takav animozitet! Priču ćemo potkrijepiti stvarnim povijesnim primjerima u kojima je solidarnost žena jednih prema drugima ima kobne posljedice!
Alternativan način da provedete Dan žena! Naše coprnice nisu bile glamurozne, ali bile su stvarne i u čast njima nudimo vam priliku da zavirite u njihovu mračnu svakodnevicu!

Osigurajte svoje mjesto prijavom na naš email ili tel 091 554 20 20 !

* * * * *

Gornjogradske coprnice projekt je kulturno turističkog obilaska za građane Zagreba koji žele saznati nove (stare) informacije i uživati u svom gradu na nov način te za turiste koji se žele zabaviti i osim informacija čuti drugu stranu života i povijesti grada te se osjećati dijelom samog obilaska. Zahvaljujući interaktivnim elementima, pomno smišljenim sadržajem ture i životopisnim izvoditeljima, sudionici su uvijek zadovoljni i inspirirani. Projekt je započeo 2012. godine te se svake sezone nadograđuje i razvija.

U našoj turi, spajaju se vjerovanja o vješticama, stvarnim praksama i povijesnim događajima koji stoje u njihovoj pozadini. Šećući gornjogradskim ulicama, saznajte između ostalog, kakve veze ima zagrebačko sjemenište sa Črnom Školom te tko su Grabancijaši, tko su  Jela Rogačica i Magda Muhi, kako su tekla suđenja coprnicama i gdje su se one sastajale.

Kroz zabavan program i vodstvo licenciranog vodiča, upoznajte mračnu stranu Zagreba od srednjeg vijeka nadalje. Suđenja, mučenja i maska srama samo su dio programa koji vas očekuje. Imat ćete priliku i iskusiti rad naše moderne vještice na svojoj koži. No nema straha; bezbolno je, edukativno i nadasve zabavno.

Ovo nije samo turistički obilazak, već izlet u povijest grada koji iznenađuje. Ići ćete kući s malim čarobnim rukom rađenim darom kojeg smo pripremili te novim pogledom na Zagreb, a možda i vlastitu budućnost.

 

635898886425689991-1194253043_wpid-danceofthewitches2-289525

w.i.t.c.h.

W.I.T.C.H.

Identificiranje žene kao vještice ili njihovo svojevoljno svrstavanje uz taj epitet pokazalo se neuništivim simbolom. Ovaj lik ima proturječna viđenja, za neke vještica služi kako bi utjelovila antisocijalna obilježja koja prijete društvenom poretku, a drugi pak ovu otpadnicu vide kao inspiraciju za afirmaciju žene i njeno oslobođenje. Prokazivanje žene kao vještice povlačilo je u prošlosti kazneno i društveno sankcioniranje, danas su dani progona vještica već stoljećima iza nas, ali u pojedinim dijelovima svijeta žene još uvijek podliježu stigmi da su ”vještice”. Jedan brzinski pregled internetom dati će nam potvrdu da se od ovog lika još ponegdje strepi.

S obzirom na to da se vještica koristi prvenstveno u ženskom rodu, ne čudi da je jedno od svojih mnogobrojnih poslanja pronašla i u feminizmu. Lik vještice je čest lik u feminističkom teatru novog pokreta, kao savršenog utjelovljenja mizoginije. Predstavnici muške kulture su opasni i snažni ratnici, polubogovi, bogovi i ostali mitski junaci. Najsnažniji lik kojeg ovom XY društvu žene mogu suprotstaviti je VJEŠTICA!!! Ona operira na potpuno drugačijoj razini nego ovi dečki i njen način djelovanja puno je opakiji od zamaha mačem. Nagađam da je i to jedan od razloga (uz mizogonijski stereotip) zašto je upravo witch, vještica, odabrana kao naziv feminističkih grupacija koje se počinju javljati diljem SAD-a od 1968. do 1969. godine. Naziv je zapravo kratica W.I.T.C.H. za Women’s International Terrorist Conspiracy From Hell – Ženska svjetska teroristička urota iz pakla. Ako naziv grupacije nije govorio koliko su opasne, onda je obrazloženje kratice bilo više nego dovoljno. Vještica je odabrana kao revoluocionarna slika žene.

Pokret se javlja tijekom drugog vala feminizma 60ih i 70ih godina. Prvi val feminizma je obilježilo zahtijevanja prava glasa za žene, dok se drugi bavi diskriminacijom na radnom mjestu, boljem pristupu kontracepciji, prisilnom sterilizacijom žena na socijalnoj pomoći (posebice Afroamerikanki) koju provodi američka vlada, te općenito afirmacijom žena. Nosioci novog vala feminizma su uglavnom bile mlade bjelkinje, srednje klase, fakultetski obrazovane, nadahnute studentskim pokretima i pokretima građanskih prava. W.I.T.C.H. su manje poznati fenomen iz toga razdoblja. Ime se odnosilo na nekoliko feminističkih grupa ili ”covena” u originalu (mi bi to preveli s družbi), koje su djelovale diljem Sjedinjenih država. Nije postojala centralna, glavna organizacija, svaka grupa pod tim nazivom osnivana je neovisno od žena inspiriranih idejom pokreta ili nekom od akcija koju je neka druga grupa izvela. Njihov aktivizam je obično bio u formi tzv. ”zaps”, ”gerilskog teatra” koji je kombinirao ulični performans i prosvjed. Izvedba su nastojale privući što više pažnje i kroz humoristične javne nastupe prikazati političke i ekonomske prigovore protiv kompanija i vladinih agencija. Izvedbe su najčešće uključivale vještičje kostime i mantranje kletvi.

Gerilski teatar i akcijska grupa koja ga je provela imali su premijernu izvedbu na Noć vještica 1968. godine. Grupica od njih 13 uputila se prema Wall Streetu kako bi bacila kletvu. Zamaskirane u odrpanu odjeću i sa zastrašujućom šminkom bacile su čini. Njihova teatralna izvedba je polučila učinka s obzirom na pad koji je kompanija Dow Jones Industrial Average doživjela sljedeći dan (naravno ubrzo se stanje vratilo u normalu). Na Noć vještica sljedeće godine sličan performans izveden je ispred Federalne zgrade u Chicagu.WITCH12n

Njihov možda najzapaženiji nastup zbio se dan nakon Valentinova 1969. godine, kada su se obrušile na sajmove vjenčanja koji su se istovremeno održavali u New Yorku i San Franciscu. Članice su nosile crne velove i dijelile pamflete protiv braka, pjevušile “Here come the slaves/Off to their graves” ”Evo dolaze robovi/U grobove s njima”, te parodirale svadbenu ceremoniju. Na pamfletima koje su dijelile stajalo je da je ”brak je nehumana institucija- legalna prostitucija za ženu…Ženu od djetinjstva uče da joj je jedina uloga u životu da bude majka muškim nasljednicima i žena. Jedini identitet koji posjeduje je da je dodatak muškarcu….Svadbeni ceremonijal je simbolični ritual legalnog prijenosa iz očinskog vlasništva u muževo.” Protest je uključivao i puštanje nekoliko bijelih miševa tijekom revije na New Yorku, koje su posjetiteljice potom skupljale. Cijeli događaj je donio negativnu medijsku publikaciju za W.I.T.C.H.

Kako su mogle djelovati u maloj grupi i bile privlačne zbog političkog i zabavnog načina djelovanja, ubrzo su se proširile. Bostonske žene bacale su kletve na barove. U Washingtonu proklinjale predsjedničku inauguraciju. Žene u Chicagu izvodile su performanse o svemu. U siječnju 1969. godine šest studentica Sveučilišta u Chicagu bacile su kletvu na predstojnika Odjela sociologije, koji je otpustio popularnu profesoricu. Odjevene u crno s licima obojenim u bijelo poručile su mu ”neka se pazi prokletstva, vještičjeg prokletstva”.

635898889343990204-1900316938_wpid-witchgroupshot4-240346Brojne grupacije nastavile su djelovati do kraja 1970ih uglavnom organizirajući skupove motivirane političkim razlozima. O njihovoj raznolikosti govore i varijacije imena koje je kratica predstavljala poput: ”Women Interested in Toppling Consumer Holidays”., u protestu protiv telefonske kompanije ”Women Incensed at Telephone Company Harrassment”, potom ”Women’s Independent Taxpayers, Consumers and Homemakers” i mnoge druge varijacije. W.I.T.C.H. grupacije su uspješno privukle pažnju diljem cijele zemlje, no zbog nekonvencionalnih metoda bile su i osuđene od nekih ženskih liberalnih pokreta. Neki njihovi istupi poput performansa na sajmovima vjenčanja 1969. godine nisu dočekani s odobravanjem od ostalih aktivistica. Većina medijske pažnje bila je negativna i od mnogih su smatrane neozbiljnima, te da takav oblik aktivizma predstavlja samo lošu reklamu za cijeli pokret. Ove dame su zasigurno izazvale pravu medijsku buru, ali potrajale su tek nekoliko godina i ubrzo se ugasile.

Martina Findrik, mag. hist. i mag. educ. hist.

 

 

Izvori:

http://www.jofreeman.com/photos/witch.html

http://www.motherjones.com/media/2015/02/second-wave-feminists-documentary-shes-beautiful-when-shes-angry

http://www.jofreeman.com/feminism/happening.htm

http://www.makers.com/moments/practical-witches

http://politicsofwomensculture.michellemoravec.com/the-triple-origins-of-the-concept-of-womens-culture/women-in-the-new-left/january-of-1969-the-mobe-at-the-counter-inaugural/robin-morgan-and-witch/

http://www.feminist.com/resources/artspeech/insp/inner.html

slike preuzete s : https://www.theodysseyonline.com/get-witchy

 

maska_krinka_gornjogradske_coprnice

Maske i fašnik – prilika za otkrivanje svojih skrivenih lica

Karneval ili poklade, fašnik, maškare, kako se naziva u našim krajevima, prisutan je u Europi od srednjeg vijeka i održao se uz neke izmjene do današnjih dana. Riječ karneval vjerojatno dolazi od izraza ”carne vale” što u prijevodu znači ” zbogom mesu”. Sam naziv označava kontrast koji poklade imaju prema nadolazećem razdoblju korizme.maske2

Crkva kroz povijest možda nije odobravala razuzdanost koja je pratila karneval, ali ipak ga je prešutno prihvatila kao period u kojem se vjernici mogu opustiti i ispuhati prije strogog razdoblja korizme. Većina tradicija vezanih uz karneval zabilježena je u srednjovjekovnoj Italiji, a iz Italije se širi i u ostale europske zemlje. Ishodište ovog običaja vjerojatno je u starim poganskim običajima koji se zadržavaju i nakon dolaska kršćanstva, a čija je svrha bila u zimske dane tjerati mračne sile i prizivati dolazak proljeća. Brojne od tih drevnih svetkovina opstale su unatoč kristijanizaciji, ali su ih prilagodili novom duhu vremena. Prvobitno značenje poklada je tjerati mračne sile, duhove, demone i nesreću od ljudi i stoke, a u ovom obliku običaj se zadržao i u našim krajevima. Zli duhovi su se tjerali bukom, koju su proizvodile maskirane grupe. Ostatke ovih vjerovanja možemo naći i danas, to su zvončari u Kastavštini, buše u Baranji, bušari u Vojvodini i Slavoniji.medimurski fasnik

Za trajanja karnevala svijet se naprosto izokreće i neuobičajeno postaje poželjno, kostimi, maske, buka na ulicama, odabir komičnih likova i princa karnevala. Zajednička crta tih svetkovina bila je da se dopuštalo inače nezamislivo ponašanje. Karneval se izrugivao ”normalnim” pravilima reda i moralnosti. Nasilje, pretjerivanje u hrani i piću bili su nezaobilazni dio karnevalskih rituala. Nekoć je u velikim gradovima južne Europe karneval bio jedan od najvećih praznika u godini. Grad bi se tada kolektivno uključio u karnevalsku predstavu, koja je građane i došljake pretvarala u glumce i gledaoce. Mnoge slobode koje tijekom godine nisu bile dostupne, sada su bile nadohvat ruke. Pa je to bila jedina prilika da se niži sloj izruguje gospodi, svećenstvu, biskupima, seksualno slobodnije ponaša ili vrijeđa vlast. Nezadovoljstvo koje su ljudi držali u sebi tijekom cijele godine, potaknuto ovim liberalnijim ustupcima, često bi kulminiralo. Događanja je često pratilo i povećanje nasilnih zločina u gradu, a ponekada bi prerasli i u nešto više. Mnogi uočavaju korelaciju između poklada i seljačkih ustanaka i nemira koji bi uslijedili. Poznata seljačka buna iz 1573. započela je upravo za vrijeme poklada.

Antropolozi su tumačili ove običaje kroz teoriju ”ritualne pobune”, koja je osiguravala kontrolirano, sigurno ispuštanje tenzija u hijerarhijskom društvu, u sigurnom odmaku od svakodnevice u kojoj su živjeli. Prema nekima karneval ipak nije bio samo ”sigurnosni ventil”, mogao je učvrstiti postojeći red, ali ovisno o prilikama mogao je i kritizirati ili stvoriti uvjete za pobunu. Osiguravao je slom tabua, stvarao sigurno ozračje za izražavanje alternativnih ideja, ali je isto tako simbolično nasilje moglo prerasti u pravo nasilje – usmjereno protiv autoriteta ili nekih marginalnih skupina.

Možete pokazati svoje pravo skriveno lice i doći u svojoj masci na obilazak Gornjogradskih coprnica koji će se održati 25.2. u 19h! Prijave na mail ili facebook odnosno mobitel.

 

Cijena sudjelovanja je kao i uvijek, magičnih 111,00 kn za odrasle te 88,00 kn za djecu do 16godina starosti te za djecu mlađu od 7 godina besplatno.

 

 

 

Martina Findrik mag. hist. i mag. educ. hist.

LITERATURA:
Burke, Peter. Popular culture in early modern Europe. Aldershot, 1994.
Muir, Edward. Ritual in early modern Europe. Cambridge, 1997.
Zemon Davis, Natalie. Society and culture in early modern France. Stanford, 1965.
http://www.eduvizija.hr/portal/?q=sadrzaj/poklade-ma-kare-karneval

 

misteriozna vjestica

Besmrtna vještica

Strah od postojanja natprirodnih zlih pojedinaca čini se bio je univerzalna pojava.leteca vjestica

Zatičemo ga u drevnoj prošlosti, srednjem i ranom novom vijeku, ali i kasnije. U nekim krajevima svijeta vjerovanje u osobe koje mogu djelovati magijom je i dalje prisutno. Potencijalni zločinitelji su ljudi koji se ističu na negativan način u zajednici i koji ulaze u konfliktne situacije. Takav tip optužbi najčešće reflektira postojeće tenzije i strahove. Jedan od najpopularnijih negativaca natprirodnih obilježja je vještica ili coprnica, kako je zovu u našim krajevima. Kažu da je jedna od odlika vještica dugovječnost ili odolijevanje staranju, ali bilo bi točnije pripisati joj besmrtnost, jer eto nakon toliko stoljeća još je s nama.

oblak vjesticaOd vještice više ne strahujemo u realnom pogledu, ne gonimo je sudski, protjerujemo ili spaljujemo na lomači. Ali još nas vreba u dječjim strahovima, pokojem benignom praznovjerju, a ponajviše u domeni filmske i književne umjetnosti. Ponekad, posebice u novije vrijeme, ponese ulogu pozitivca, ali uglavnom je bila negativka, savršeni zlikovac jer objedinjuje suprotnost karakteristika moralne osobe. Vještica je razdvajala supružnike, trovala supruge, bacala uroke samim pogledom, krala djecu i ne samo to radila je napitke od njih, posjećivala orgije, prodala dušu samom Nečastivom, donosila oluje, uništavala usjeve i općenito činila svakakvu moguću štetu svojoj zajednici. Zvuči kao previše toga za jednu osobu, pa baš i ne ako shvatimo da ona zapravo nije stvarni lik, već simbol strahova koji muče određenu zajednicu.

Osoba optužena da je vještica automatski preuzima sva obilježja ovog lika bez propitkivanja. Za razliku od minulih vremena, kada je praznovjerje koje je omogućavalo procese protiv vještica činilo temelj tadašnje racionalnosti, danas je vještica ono što stvarno jest, metafora za ljudske strahove. No sve više u filmskoj umjetnosti, ali i književnosti, nailazimo na tendenciju da ona gubi svoje strašne aspekte i nerijetko postaje pozitivni lik. Okrutna negativka je nestala i zlikovku nalazimo samo u tragovima.

Moć vještice je uvijek privlačila ljude, a sad je naposljetku nadjačala i animozitet koji su ljudi osjećali prema njoj. Došlo je do preokreta te ona prilično čvrstim korakom ide od antagonista do glavnog lika. U današnjem društvu nije neobično naići na žene koje se bave ”vještičarenjem”, a sve je izraženija tendencija da ih se popularizira. Eto vještica živi, ali promatrana iz nove perspektive.

misteriozna vjesticaCoprnice su dočekale doba kada ih popularna kultura promatra kao junakinje i kao oličenje ženske snage. Pa smo tako i mi ponosne Gornjogradske coprnice :-).

 

Martina Findrik, mag. hist. i mag. educ. hist.

HALLOWEEN (1)

Halloween – Noć vještica

Već i ptice na grani znaju kada slavimo Halloween; coprničko slavlje Noć vještica odvija se na 31.10. No, malo ljudi zna zbog čega je u pitanju baš taj datum. Koliko je Halloween postao popularan govori i činjenica kako ga je citirao američki magazin „ Advertising Age“ – „ Halloween je postao dovoljno uspješan da ga se i Djed Božićnjak uplaši“.

Halloween je nastao iz kršćanskog blagdana All Hallows tj. noć svih Svetih, a povezan je s keltskom tradicijom. Preuzet je iz keltskog poganstva i razvio se iz keltskog praznika Samhaina, kojim se slavio početak zime i kraj ljeta, obilježavao prelazak iz plodnog u mirnije doba. I Kelti su ga slavili 3 noći za redom (ne i 13 noći kao mi ove godine u Zagrebu). Slavili su ga na veselje gotovo svima, te 3 noći nisu vrijedila društvena pravila, mogao je vladati kaos. Energiju kaosa i danas smo i mi zadržali u noći Halloweena. Pod maskama zapravo padaju maske, ljudi postaju slobodniji, opušteniji, lakše prilaze jedni drugima. A usudili bi se reći i da ispoljuju pod krinkom maske i tobože drugog lika, neke svoje potisnute crte ličnosti koje se inače boje pokazati u svakodnevnom životu. Možda negiramo svoju ljutnju, da ponekad i mi znamo biti zajedljivi i zločesti ili manipulativni. Stoga je Halloween idealna prilika da susretnemo i te svoje osobine pod maskama.

Na Keltski poganski festival originalno zvan, Samhain su se prinosile razne žrtve, životinjske, ali i ljudske. Također su se dozivali preci. Duhovni preci su važan dio nas i htjeli mi to ili ne, mi nosimo u nama i njihove karakteristike. Svakako je važna naša povezanost s njima. A po vjerovanjima u noći Halloweena, zid između ovog i onog svijeta postaje vrlo tanak i komunikacija s duhovnim bićima postaje vrlo laka, ako to želimo.

heloweenObičaje koje i mi danas prakticiramo u ovoj noći imali su određenu dublju svrhu. Recimo Trick or Treat, običaj u kojem djeca u Americi, maskirana obilaze kuće i traže slatkiše, imao je svrhu da ugodi duhovima predaka, kako ne bi ništa loše učinili živima. Još jedan od običaja u ovoj najstrašnijoj noći je već i sami znate izrezbarena bundeva sa svjećicom u sredini i to je u novije vrijeme postala prava umjetnost. Odakle ovaj običaj, mišljenja su podijeljena. Jedni misle da također potječe od keltskih običaja, dok drugi da je to zapravo imitacija vještičje lubanje u kojoj su stavljali svjećicu u sredini. A jedna Irska legenda kaže da je davno živio Jack O’ Lanterne koji je imao moći da razgovara sa samim vragom. I tako ga je vrag jedne večeri pokušao ubiti, međutim Jack je zeznuo vraga tako što je izrezbario bundevu u obliku svog lica. Kasnije kada je Jack umro, nije ušao ni u raj, ni u pakao, nego mu je vrag dobacio žeravicu s kojom se snalazio u mraku. Pretpostavlja se da zbog toga stavlja svjećica u bundevu.

 

 

sat otkucava do noci vjesticaDatum na koji se slavi Noć vještica zapravo se poklapa sa mnogim drugim važnim danima diljem svijeta koji također slave duhovni svijet. U Europi se slave Dan Svih Svetih, u Africi Ples zakrabuljenih egunguna, u Aziji Svetkovina Bon, u Južnoj Americi blagdan Kawsasqanchis, u Sjevernoj Americi Dan mrtvih.

I kakvu masku ćete vi staviti u ovoj strašnoj noći?

Požurite, odlučite i pridružite nam se u slavnju

i naravno, ljubimci su dobro došli :)

Vidimo se na jednoj od naših šetnji ovih dana…od 28.10.-31.10.

vile legenda samoborsko gorje iva lulic foto

Legenda o vilama u Samoborskom gorju

Gornjogradske coprnice vole sve što je mistično, magično i neobično, a tu pripadaju i mitovi o vilama.

Vile su nadahnuće i umjetnicima, pa tako većina nas je čula za vilu Kosjenku iz  književnog djela „Priče iz davnina“ Ivane Brlić Mažuranić . Dok je Viktoria Faust napisala knjigu „Vile“ u kojoj detaljno opisuje taj magičan vilinski svijet. U vilama je inspiraciju pronašla i naša fotografkinja Iva Lulić koja je posvetila cijeli niz fotografija na temu vila, vilenjaka i coprnica.

U različitim kulturama i legendama vile su različito doživljavane. Obično su vile opisivane kao dobre ili neutralne, ipak u nekim pričama nailazimo i na vile koje su činile razne nestašluke ili čak i loša djela. No, u svim pričama vile su opisivane kao lijepe, duge zlatne kose.

ATT00547U hrvatskoj mitologiji, vile su žene koje žive u prirodi, uz jezera, potoke, u gorama, jamama i špiljama. Imaju posebnu ljepotu, najčešće su odjevene u bijelo, a ponekad nose zlatnu krunu, zvijezdu ili zimzelen vijenac. Neki od domova hrvatskih vila su: Velebit, otok Jabuka, Mosor, Prolog, Biokovo, Samoborsko gorje.

Večeras ćemo Vam ispričati jednu legendu o vilama u Samoborskom gorju. Naime, jednom davno je zgodan mladi muškarac prolazio pokraj špilje na putu za Palačnik u kojem su živjele prekrasne vile. Mladić je bio nestvarno lijep, a one nisu mogle skinuti pogled s njega, te su ga odlučile silom odvući u svoj dom – špilju. Vile, iako zbilja draga bića, znaju biti i  tvrdoglava i odlučna, osobito ako nešto jako žele. Ovaj put predmet njihovih želja je bio mladić, kojem su naredile da mora oženiti jednu od njih i posjećivati ju jednom u 8 dana. Koliko su vile bile odlučne, govori i činjenica da im nimalo nije smetalo što je on svoje srce već poklonio drugoj i obvezao se brakom. Mladić je svoj spas jedino vidio u bijegu iz špilje u trenutku kada vilama popusti pažnja. Već druge večeri, ukazala se prilika za bijeg, kada su vile po mjesečini otišle u polje žita. Razočarane vile ugledavši praznu špilju, podigle su vihor u trenu kada je mladić prolazio pokraj samostana sv. Lenarda, kako bi ga spriječile u njegovom naumu. Unatoč nestašlucima vila, mladić je uspješno i sretno stigao svojoj ženi. Od tada je izbjegavao špilju, iako ga je uvijek nešto magnetski vuklo k njoj.

 

 

kamenita vrata10

Legenda o kamenitim vratima

Kamenita vrata su preostali dio utvrde kojima je bio opasan Gradec i postala su jedno od prepoznatljivih simbola Grada Zagreba. Osim što je jedan od najočuvanijih starih spomenika u Zagrebu, poznata su i po vrlo poznatoj i nevjerojatnoj legendi o slici Majke Božje koju ni vatra nije mogla uništiti.

Veliki požar se dogodio 31.  svibnja 1731. godine, koji je bio poprilično razoran. U pepelu je pronađena neoštećena slika Majke Božje. To je zaista bilo veliko čudo, te je u to ime sagrađena kapelica, koje je danas zagrebačko svetište i to i u današnje vrijeme vrlo živo. Građani i turisti se i danas svakodnevno dolaze moliti i zahvaljivati Majci Božjoj.

Kamenita vrata2

Danas sliku Majke Božje od Kamenitih vrata možete vidjeti na oltaru Kamenitih vrata.

Zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić proglasio je 31. svibnja 1991. godine Majku Božju od Kamenitih vrata zaštitnicom grada Zagreba.

Nešto više o ovoj nevjerojatnoj legendi govori nam i Marija Jurić Zagorka:

“U noći pojavio se požar u krčmi na Dvercima, a Manduša je sliku Majke Božje odnijela svojoj kumi uz Kamenita vrata. Razorni je požar opustošio sve od Dverci do Kamenitih vrati.

Građani grada Zagreba stoje na zgarištu. Duboka im bol u licima i dušama. I Manduša iz krčme na Dvercima stoji s njima i lije suze za slikom svoje Majke Božje uz koju je vezala staru priču o postanku najdražeg joj grada.

Kopaju građani prah i pepeo na garištu. Odjednom krik ljudstva prolama zrakom. Krik čuđenja – strahopoštovanja – zanosa! Iz praha i pepela digoše sliku Majke Božje. Ljudi stoje – drhću, šapat ide od usta do usta.

Barilec: Sveti Bože! Rub slike uhvatio je plamen, a onda se zaustavio!?

Plemenščak: Predstavio se, poklonio svetosti lika Bogorodice i ugasnuo!

Manduša: Sve je izgorilo, sve – samo Majka Božja ostaje u gradu našem! Čudotvorna Majka Božja!

(…) Kleče građani pod svodovima stare kule na Kamenitim vratima. U polumraku drhću svijeće u njihovim rukama. Ljepota djevojka Manduša svetu sliku Majke Božje, izvađenu ispod pepela, prisloni o zid stare kule i kliče glasom zanosite duše:

Majka Božja na Kamenitim vratima! Ostani u toj kuli s nama, na sve vjekove!… I dolazit će k tebi hrvatske duše, da prime utjehu jadu svome, potporu nadama svojim, zaštitu od pogibelji od zlotvora svojih!… I tebe slavit će grad naš rođeni, dragi, dok u njemu bude roda hrvatskoga!”…

kamenita vrata10

Kamenita vrata osim po legendi o slici Majke Božje, nosi i priče o coprnicama, a to možete saznati u magičnim šetnjama Zagrebom sa Gornjogradskim coprnicama J

 

PUNI MJESEC I RITUALI

Rituali i pun mjesec

Čarolije, magija, puni mjesec – zaželite želju! 

Coprnice vjeruju da rituali izvedeni za vrijeme punog mjeseca mogu proizvesti nevjerojatne rezultate.

Mjesec je najvažnije nebesko tijelo coprnicama. Ono daje posebnu energiju za magiju i prema njegovim ciklusima, coprnice odlučuju kada će magiju izvršiti. Vjeruje se da su naša osjetila pojačana za vrijeme punog mjeseca. Mjesec se često poistovjećuje sa ženskom energijom.On reflektira stadije ženinog razvoja: djevojka, majka i starica.

Energija za vrijeme punog mjeseca je vrlo jaka. Što bi značilo da sve želje koje poželite za vrijeme punog mjeseca imaju veće šanse manifestirati. Svaka faza mjeseca ima svoje posebne teme. Tako faza punog mjeseca je idealna za zaštitu, gatanje i proročanstva. Također sada je dobro vrijeme za sve želje koje trebaju dodatnu energiju, kao pronalaženje dobrog posla, ljubavi, obrazovanja, ljepote, novca, transformacije. Osim toga odlično je vrijeme i za otpuštanje svega onoga što ne želite više u životu.

Coprnica mora imati puno poštovanje prema ritualu i koristiti moć za dobre stvari,a na za loše.

Prijedlog rituala za vrijeme punog mjeseca:

  1. Pronađite svoje sveto mjesto (možete napraviti mali oltar sa svijećama, slikama, školjkama) u prostoru ili vani

Prostor na kojem ćete izvesti ritual, možete izabrati intuitivno. Najbolje pustite da vas osjećaji vode. Također ono što ćete staviti na njega, neka isto bude vama na izbor. Na njemu mogu biti školjke, svijeće, dragi predmeti, kristali, inspirirajuće slike, anđeoske kartice, kutijica za želje i sl.

  1. Očistite prostor sa mirisnim štapićem i/ili molitvom

Važno je da vaš sveti prostor bude energetski čist. Prije nego ga počnete čistiti koju god metodu odabrali, postavite pozitivnu namjeru. Čišćenje možete obaviti molitvom, kaduljom ili tamjanom, šireći bijelu svjetlost svojim rukama i sl. Vizualizirajte kako negativne energije odlaze, a pozitivne se šire prostorom.

  1. Napišite na papirić ono što želite promjeniti u svom životu.

Pripremite više malih komadića papira na koje ćete zapisati vaše želje. Prije nego što krenete zapisivati, mirno sjednite i zatvorite oči. Duboko dišite barem 10-tak minuta, kako bi vam se tijelo,a i um opustili. Otvorite oči i zapalite svijeću ispred sebe. Nekoliko minuta gledajte u nju. Zatim se zapitajte što je to što točno želite privući u vlastiti život. Koje su istinske želje vašeg bića, vaše duše, vašeg srca. Otpustite očekivanja okoline i društva i pustite baš da vaše Više ja govori kroz Vas. Uzmite papirić po papirić i na svaki napišite po jednu želju.

  1. Pročitajte na glas sve što ste napisali na papirićima

Sve želje koje ste napisali, sada jednu po jednu pročitajte na glas. Preko glasa mi se povezujemo sa svojim duhom.

     5Zapalite papiriće na svijeći i u unaprijed pripremljenu zdjelu spustiti papirić da izgori do kraja (Oprezno sa vatrom. Pripremite i bocu sa vodom, za svaki slučaj).

Prilikom paljenja svakog papirića, vizualizirajte svoju želju i osjećajte je u cijelom tijelu, baš kao da se već ostvarila.

  1. Zahvalite se

Za kraj zahvalite se Univerzumu, Bogu, Višoj sili, Prirodi. Zahvalite se što vam je pomogla u manifestiranju želja.

Uživajte u svom ritualu, a coprnice vam šalju malo čarolije u vašu svakodnevnicu.

 

Autor: Hana Matejašić

 

Pjesma: HIJO DE LA LUNA

https://www.youtube.com/watch?v=wBqdTeHQYxA

IMG_0136

MANDUŠEVAC

Magična šetnja u prošlost Zagreba, počinje kod Manduševca, najpoznatije zagrebačke fontane i jednog od simbola grada. Coprnice ga nisu slučajno odabrale kao polazišnu točku. Slutite li zašto?Hm…da, dobro naslućujete. Prema vjerovanjima, na ovoj magičnoj fontani okupljale su se coprnice, davne pretkinje Gornjogradskih coprnica.:-)

Nakon što bi zazvonilo zvono s Lotrščaka (ljeti u 22h, a zimi u 21h), sav pošten svijet bi bio u svojim domovima i nikoga više ne bi bilo na ulicama. Osim coprnica, koje su mlade djevojke zvali u svoje kolo, na svoje vražje sijelo. Zvono sa Lotrščaka među pukom je još bilo poznato kao „Zvono lopova“.

Postoje i mnoge druge zanimljive predaje o Manduševcu, a jedna od najpoznatijih je ona u kojem Zagreb dobiva ime po Manduševcu, odnosno priči u kojem žedan i umoran vitez dovikuje djevojci bajnoj „Mando, dušo, zagrabi!“ i tako naš divan grad dobiva svoje ime – ZAGREB. Druga legenda govori kako je biskup sa svojim slugom prolazio na mjestu gdje se nalazi Manduševac i biskupskim štapom udario o suhu zemlju . U tom trenu je potekla voda, a biskup je slugi rekao neka zagrabi.

Povijesni izvori kažu da je grad prije nosio ime Gradec,a onda je zajedno s Kaptolom nastao današnji Zagreb. Manduševac se nalazio na Harmici – na mjestu nekada poznatog sajmišta, ispod zidina starog grada. Iako je i stoljećima prije bio izvor vode građanima, tek je 1852. godine uređen kao javni zdenac.

Kasnije 1898.godine zdenac je zatrpan, a onda opet otkriven 1986.godine prilikom rekonstrukcije Trga Bana Jelačiča. Od tada postaje jedno od prepoznatljivih obilježja Zagreba, kojeg možemo pronaći i kao simbol na grbu Zagrebačke županije.

Postoji poznata izreka starih zagrepčana „Ak dojdeš v Zagreb i napiješ se vode na manduševačkom zdencu, nigdra iz Zagreba ne buš otišel“. Nekada je voda na Manduševcu bila pitka, pa se vjerovalo tko se napije vode sa fontane da nikada neće napustiti Zagreb. Danas kao i za mnoge druge fontane u gradovima diljem svijeta, vjeruje se ako ubacite novčić u Manduševac da će vam to donijeti sreču.

Koliko je Manduševac poznat,ali i inspirativan i umjetnicima, govori pjesma „Zagrabi, Mando“  čiji tekst je napisao Vojo Šiljak, uglazbio ju je Mario Mihaljević, a izveo ju je naš poznati pjevač Jimmy Stanića.

Donosimo stihove pjesme, koje ćete vjerujem rado pjevušiti J

 

ZAGRABI MANDO

 

„Ko legenda priča stara

Bila jednom Manda bajna

Grabila je iz bunara

A voda je bila sjajna

 

Manduševac dugo se skrival’

O Mandi se ne zna tak nekaj

Bumo našli nove Mande

Al’ vode ni kak negdar

 

Nek’ iz zdenca sad poteče

Nova ljubav prema gradu

Politički bumo rekli

Novi odnos prema radu

 

Manduševac dugo se skrival

O Mandi se zna tek nekaj

Bumo našli nove Mande

Al’ vode ni kak negdar.