leteca vjestica

Gdje je žena tu je i magija

Kao i u Europi i u Hrvatskoj su progoni vještica gotovo isključivo usmjereni protiv žena. Budući da je bliža prirodi, ženi je u svim civilizacijama pripisivana ne samo moć proricanja i liječenja, već i nanošenja štete. I u kršćanstvu je bilo je rašireno uvjerenje kako su žene otvorenije prema spiritualnim doživljajima i ranjivije na duhovnu invaziju, božansku ili demonsku.

Tijekom ranijih razdoblja srednjeg vijeka magija nije bila prvenstveno ženska djelatnost. Čarala su oba spola, no dok su oblici učene magije poput alkemije bili u domeni muškaraca, žene su se uglavnom bavile jednostavnijim vještičarenjem. No u 15. st. pored dijabolične vještice izranja i aspekt vezivanja vještičarenja uz žene. Veza je najrazrađenija u Malleus maleficarum, u kojem je Kramer u potpunosti spojio vještičarenje s onim što smatra ženskom duhovnom slabosti. No ideja o ženskoj vještici nije samo Kramerova inovacija. Već tijekom 14. stoljeća raste broj žena optuženih za vještičarenje. Na optuženičkoj klupi tijekom progona vještica muškarci čine tek 20% optuženih. Dakle i njih se moglo procesuirati za ovaj zločin, no u tekstovima o demonologiji predstavlja ih se kao ljude koji poput žena mogu pružiti manji otpor prema sotonskim silama. Odnosno optuženim vještacima pripisuju se karakteristike da su slabije volje, te vođeni fizičkim potrebama, dakle u kategorijama koje su svojstvene ženama.

Potencijalne vještice su bile travarice, primalje, žene koje su se isticale svojim izgledom, bilo ljepotom ili ružnoćom, svadljivice koje ulaze u sukobe sa susjedima, udovice, neudane ili razvedene žene bez djece i muža, ukratko atipične žene, koje su živjele izvan direktne muške kontrole i stoga bile nezaštićene, izolirane i bez mogućnosti da se osvete za nasilje. Vješticama su se nazivale i žene koje su prekršile određene tabue, društvene, moralne ili vjerske norme.

Osoba prije optužbe često već zna imati sumnjivu reputaciju, a nakon neke nesreće ili bolesti upravo na nju pada sumnja. No u razdoblju progona vještica kada je osnovna metoda prokazivanja priznanje druge žene pod torturom, bilo kakvi kriteriji potencijalnih vještica su se izgubili i bilo koja žena se lako mogla pronaći na optuženičkoj klupi.

U Hrvatskoj su se procesi protiv vještica vodili isključivo protiv žena iz potlačenih klasa, koje se zbog slabijeg društvenog i ekonomskog položaja nisu mogle obraniti.